UN procjenjuje da je 1000 djece postalo amputircima u ratu u Gazi

UN procjenjuje da je tisuću djece u Gazi amputiralo od početka sukoba u listopadu. "Ovo je najveća kohorta pedijatrijskih amputiraca u povijesti", rekao mi je nedavno Ghassan Abu-Sittah, plastični i rekonstruktivni kirurg sa sjedištem u Londonu koji se specijalizirao za pedijatrijske traume. Upoznao sam ga u čekaonici njegove klinike za plastičnu kirurgiju u londonskoj ulici Harley i otišli smo do obližnjeg puba na čašu vode. Abu-Sittah, pedesetčetverogodišnji britanski Palestinac uglatog lica i nježnih, duboko usađenih očiju, posljednjih je trideset godina liječio djecu koja su preživjela rat u Iraku, Jemenu, Siriji i drugdje. U Gazi je Abu-Sittah obavljao čak šest amputacija dnevno. "Ponekad nemate druge medicinske mogućnosti", objasnio je. “Izraelci su opkolili banku krvi, tako da nismo mogli raditi transfuzije. Ako je ekstremitet obilno krvario, morali smo ga amputirati.” Nestašica osnovnih medicinskih potrepština, zbog blokada, također je pridonijela broju amputacija. Bez mogućnosti da se odmah ispere rana u operacijskoj sali, često dolazi do infekcije i gangrene. "Svaka ratna rana smatra se prljavom", rekla mi je Karin Huster, medicinska sestra koja vodi medicinske timove u Gazi za Liječnike bez granica. “To znači da mnogi dobiju kartu za operacijsku salu.” Kako bi označili težinu ovih postupaka i ožalostili, Abu-Sittah i drugo medicinsko osoblje stavljali su odsječene udove djece u male kartonske kutije. Kutije su oblijepili samoljepljivom trakom na koju su ispisali ime i dio tijela te ih pokopali. U pubu mi je pokazao fotografiju jedne takve kutije koju je snimio, a na kojoj je pisalo “Salahadin, stopalo”. Neka ranjena djeca bila su premlada da bi znala vlastita imena, dodao je, ispričavši priču o amputircu koji je izvučen iz ruševina kao jedini preživjeli napad.